Novac joj baš i nije donio sreću

Dating > Novac joj baš i nije donio sreću

Click here: ※ Novac joj baš i nije donio sreću ※ ♥ Novac joj baš i nije donio sreću

Zato je i izbacio Bocija na ulicu kada je bio ker, da iskusi kako je to biti bespomoćan. Bruno je pošao kući i usput je javio Juliji kako će opet dobiti svoj novac. Svi smo povezani u jedno bistvo. I samo nas onda to jako smeta kad sami nismo na čisto s time.

Značilo je to unapređenje preko noći i ja sam, naravno, bila vrlo ponosna. Kada darujete dijete, budite kreativni! Po tonu njegova glasa dalo se jasno zaključiti da zahtijeva da odustanem od svog novog posla. Bila je to noć punog mjeseca, a takve su, prema starim vjerovanjima, najsretnije za sklapanje braka, izjavila je Vlatka Pokos u siječnju 2006. Pomet nastavlja priču, kako se on skrio iza ugla kada su Popiva i Bokčilo izašli, a s njima i onaj starac kojeg je on naučio kako da se prilagodi, a Popiva je pristojno pozvao Dunda Maroja u kuću. Ove godine izvucite svoju kreativnost iz ormara i uključite klince! A Popivu bi Pomet najradije poslao u bolnicu.

Nećete vjerovati, ali nitko od kolega nije mi čestitao. Martin Tintor je mladić neugledan, visok, nespretnih kretanja, gospodski odjeven, široka lica, velika nosa i usta.

I svanula Je zora - Provjerio sam vas, njezine roditelje, ali novcu ni traga. U Hrvatskoj sam se osjećala bezvrijedno.

Marin Držić - Dundo Maroje U svojoj najpoznatijoj komediji Dundo Maroje, koja počiva na poznatom motivu o škrtom ocu i rasipnom sinu, dao je Držić upečatljivu sliku o životu dubrovačkih gospara, o njihovu svjetonazoru, moralu i običajima. Marin Držić osebujna je pojava u Hrvatskoj književnosti i kulturi, iznimna kako po književnom djelu, tako i po svojim shvaćanjima i životnim potezima. PROLOZI Prvi prolog - Dugi nos, Hegromant, govori Dugi Nos pozdravlja čitav puk koji pred njim stoji. Kaže kako ga je već prije tri godine sreća dovela u njihov grad, ako se sjećaju, kada im je Kaže, kada je već tu opet u vrijeme poklada, nije mogao a da im ne pokaže opet koju lijepu stvar. Ali prije oga će im reći jednu tajnu, tajnu kojoj su se mnogi mudraci čudili, tajnu koju su oni, vrijedini i plemeniti Dubrovčani, zavrijedili saznati. Tada je htip krenuti u Staru Indiju, no rekoše mu da se tamo ne može ići jer se na tom putu ispriječilo ledeno more i vječna zima, a na drugoj je strani pržilo vječno sunce i tamo ne može živ čovjek ostati niti zemlja može dati plod. Tamo se može doći samo čarobnjaštvom. I tako je Dugi Nos otvorio svoje čarobnjačke knjige i našao se u Staroj Indiji. Ljudi su blagi, tihi, razumni i mudri, a i njihova je vanjština jednako lijepa. Nisu zavidni i lakomi, svaki čovjek ima samo dobre misli, iskreni su. To su ljudi nazbilj. Dugi Nos upitao je otkud tu tolika ružnoća. I tako, lakomi čarobnjaci oživješe te nakazne lutke. One su u početku bile toliko smiješne da nijedan pir ili gozba nisu mogli proći, a da oni nisu pozvani. Te su nakaze ljudi nahvao. Tada su se ljudi nahvao počeli miješati sa ženama nazbilj i množiti se, te ih je uskoro bilo više od ljudi nazbilj. Htjeli su zagospodariti ljudima nazbilj, no ljudi nazbilj uspjeli su ih protjerati iz njihove zemlje. I tako Saturnovi manje razumni nasljednici primiše ljude nahvao, koji su se pomiješali s dobrima, razumnima i lijepima. Bilo je ljudi nahvao više nego ljudi nazbilj. Stoga su započeli rat za prevlast. Nekad pobjeđuju ljudi nazbilj, a nekad ljudi nahvao. Taj se rat još uvijek vodi: - i današnji dan ljudi su nazbilj pravi ljudi i gospoda, a ljudi nahvao ljudi su nahvao i bit će potištenjaci vazda. A sada, kaže Dugi Nos, pokazat će puku jednu lijepu stvar, u kojoj će se vidjeti ljudi nazbilj i ljudi nahvao. Učinit će da se pred njima pokaže Rim, i kako se u Rimu odvija jedna lijepa komedija. I kako su im prije na sceni bili ugodni Dundo Maroje, Pomet i Grubiša, zato će im ih i sada prikazati. A da ne dulji previše, doći će Prolog u kojem će im biti rečeno o čemu se radi u komediji. I neka im bude drago što znaju razliku između ljudi nazbilj i nahvao jer će im ta komedija sada prikazati te ljude. Dobri će uvijek biti dobri, a ljudi nahvao će uvijek govoriti zlo jer iz zlih usta ni ne može izaći ništa drugo doli zlo. Drugi prolog - Prolog Izvodi ga Pomet - družina. Budući da je vrijeme poklada, odlučili su puku prikazati jednu komediju, koja možda neće biti toliko lijepa i dobra, ali će bar žene u publici biti lijepe, a dobri svi koji slušaju. Komedija donosi jednu novu i jednu staru stvar. Kažu, ako publici scena nije dovoljno lijepa, to je zato što im arhitekti nisu tu; a i ako im komedija ne bude toliko draga, bar će im biti dragi likovi. Govore kako je uloženo puno truda u stvaranje komedije. Šest glumaca ju je u šest dana sklopilo. Dundu Maroju sin je Maro ukrao dukate, a kada ih je vratio, Dundo je s njim sklopio pogodbu da Maro, ako želi da mu se oprosti, ode u Anconu s pet tisuća dukata koje će mu Dundo dati, zatim iz Ancone u Firenzu kupiti tkaninu koju će prodati u Sofiji, i ako se vrati s dobitkom, dat će mu pismeni ugovor u kojem će se odreći sveg novca kako bi se Maro mogao oženiti i tada će Maro dobiti i sav ostali novac na raspolaganje. To im govore da im se ne dogodi ono što se dogodilo Dundu Maroju, koji je dao sinu pet tisuća dukata, nakon čega je Maro otišao u Anconu, no iz Ancone nije otišao u Firenzu, nego u Rim i tamo potrošio sav novac. Saznavši to, Dundo se odmah uputio u Rim sa svojim vinarom Bokčilom. Što će slijediti nakon toga, otkrit će im komedija, koja će sretno završiti. Družina dalje savjetuje gledatelje da čuvaju novac od lude djece jer se ovakvo što događalo i u njhovu gradu, a nemaju svi sreću kao Dundo Maroje. U komediji će se dogoditi i to da će Marova zaručnica, čuvši za ludo Marovo ponašanje, bojeći se da ju ne ostavi, uzme tristo dukata i zaputi se s bratom Dživom u Rim, a putem se prerušila u momka, glumeći da je sluga svog brata. Što će biti nakon toga, ispričat će komedija. I to je sve što Pomet - družina želi reći. Mole gledatelje da otvore srce i zavole njih i njihov rad; a ako učine suprotno, i lijepa komedija će im biti užasna. No znaju da su gledatelji dobri pa će zato i misliti dobro o njima, a sa zlima neka raspravlja negromant. SADRŽAJ Prvi čin Prvi prizor - Dundo Maroje dolazi u Rim za svojim sinom Marom kojem je dao pet tisuća dukata da kupi i proda tkaninu, no Maro je otišao u Rim i potrošio sav novac, te ga nema kod kuće već tri godine. Bokčilo se žali kako je gladan i žedan, kako mu Maroje ne da jesti ni piti, škrt je. Dok oni kukaju, Tripčeta i upita ih što im je. Sva trojica shvaćaju da su susjedi; Maroje i Bokčilo su iz Dubrovnika, a Tripčeta iz Kotora. Sretni su što su naišli na ljude koji govore istim jezikom. Bokčilo upita Tripčeta je li ovdje vino dobro, na što ga Maroje prekori i kaže mu da prestane govoriti o vinu te da se makne u stranu da Maroje i Tripčeta mogu razgovarati. Maroje govori Tripčetu kako je dao sinu pet tisuća dukata, koje je ovaj onda potrošio u Rimu. Tripčeta mu kaže da je bolje onda ne imati nijednog sina, nego imati takvog sina. U međuvremenu Bokčilo razmišlja kako bi Tripčeta mogao zaklati Maroja, a kada Maroje zavapi zbog svojih izgubljenih dukata i pozove Bokčila u pomoć jer se nije dobro osjećao, Bokčilo skoči i počne gušiti Tripčeta, no Maroje ga zaustavi i reče mu da ode stati dalje od njih i da ne dolazi dok ga on ne pozove. Tada Maroje nastavi Tripčetu govoriti o svojim mukama. Kako je zaručio sina, dao mu pet tisuća dukata da ode preko Ancone u Firenzu kupiti tkaninu koju će prodati u Sofiji, a ako to sve dobro učini, predat će mu sve svoje bogatstvo. No on je otišao u Rim trošiti novce na ženu, pa je Maroje sad došao stati tome na kraj. Kaže kako ga nije briga za Mara, nego mu je žao dukata. Pita Tripčeta zna li Mara, a Tripčeta mu kaže da je Maro s nekom kurtizanom. Bokčilo se opet žali da je gladan i žedan, a Maroje mu kaže da se strpi još malo. Tripčeta kaže da je u Rimu jedan vlastelin, signor Marin, kojem je otac Maroje, bogat čovjek iz Dubrovnika, a Maroje prepozna u tom opisu svog sina Mara. Tripčeta mu kaže da je Maro s prvom kurtizanom od Rima. Odlučiše otići u gostionicu na objed. Drugi prizor - Ugo Tudešak i njegov sluga Pomet došli su kod kurtizane Laure. Ugo se želi udvoriti Lauri, no ona govori Pometu da odu, da ona ne želi Uga. Pomet joj govori kako je Ugo najbogatiji u Rimu, a lud je baš za njom. Ugo joj govori da ima tvrdo srce, no ona ga i dalje tjera. Tada Pomet kaže Ugu neka idu, bit će bolje kad se Laura malo smiri, a njih dvojica idu piti. Treći prizor - Naiđu na Popivu, Marova slugu, koji im se ruga što ih je Laura otjerala. Hvali se ogrlicom koju će njegov sluga Maro Marojev darovati Lauri. Sve se to odvija ispred gostionice u kojoj je Maroje. Pomet tobože doziva Dunda Maroja da vidi ako njegov sin troši uludo njegove novce. Popiva im odvraća kako Dundo Maroje ima mnogo novca, pa da zato Maro i može doći Lauri s nakitom i novcem, i da ga zato i voli, a ne kao Ugo koji nudi samo vino i svakakve gluposti. Četvrti prizor - Uto dolazi Maro. Pita Pometa što on tu radi budući da je Pomet prije bio Marov sluga. Prijeti njemu i Ugu: ako ih vidi opet ispred Laurine kuće, Pometu će lice izrezati, a Ugu će probosti trbuh da mu isteče sve vino koje je ikad popio. Maro šalje Popivu zlataru da kupi dijamant i rubin, i dat će za to dvjesto dukata, a dotle u gostionici Dundo Maroje kuka zbog tog što Maro troši njegov novac uludo. Pomet Mara stalno podbada sarkastičnim primjedbama. Maro odlazi k Lauri na večeru. Peti prizor - Maroje, Bokčilo i Tripčeta izlaze iz gostionice. No Tripčeta mu savjetuje da se bolje vrate u gostionicu i pričekaju da Maro izađe iz Laurine kuće, te se tada suoči s njim. Maroje pristanu i oni se vrate unutra. Šesti prizor - Pera, prerušena u mladića, i Dživo dolaze u Rim. Dživo joj predlaže da idu vidjeti crkvu svetog Petra. Pera se sjetila svoje tete od koje je otišla bez pozdrava, za zaručnikom koji joj u tri godine nije nijedno pismo poslao. Misli što li će ljudi reći kad to saznaju. Što li će tek reći njezina teta kad sazna da joj je Pera iz škrinje uzela tristo dukata. Već su tri dana u Rimu, a nisu saznali ništa o Maru. Uto sretnu Dživulina Lopuđanina, s kojim je Dživo plovio. Dživulin im kaže kako je plovio s nekim starcem, Maroje mu je ime, koji ide u Rim za svojim sinom Marom, a starac je poveo nekog svog slugu koji je popio sve misno vino. Dživulin sad ide u crkvu svetog Petra na proštenje, pa ga Dživo moli da se nađu poslije kod gostionica. Drugi čin Prvi prizor - Pomet vodi monolog. Vidi da je istina da onaj tko je zaljubljen, nije sam. To vidi po svom gospodaru Ugu. Sjeća se kako su za objed imali mnoga ukusna jela: pečenog pijetla, jarebice, teletinu, zečetinu i mnogo toga drugoga što bi svatko jedva čekao da jede, no Ugo mu je rekao neka se požuri s jelom da može ići k Lauri reći joj da će joj Ugo dati jednu, dvije tisuće dukata, koliko god treba. Ugo nije ni gledao svu tu hranu. Pomet kaže: - Ubi me kad mi to reče; prekinuo mu je tu maštariju da ima sve što poželi. Pomet kaže da se treba čovjek znati snaći, prilagoditi ako želi vladati svijetom. Nije bitno imaš li novca jer je vidio mnoge bogate ljude nesretne; nije bitno jesi li doktor jer ima mnogo fantastike; nije bitno jesi li junak s mačem u ruci jer ili ubijaš ljude ili ih trpaš u tamnicu; ne trebaš biti ni pjesnik ni pisati dobre komedije jer će te stalno iskorištavati na svadbama, a umjesto zahvale će ti reći da ti rad ništa ne valja i da se gubiš, postanu ti neprijatelji; ne treba biti ni glazbenik jer te prijatelji tjeraju da pjevaš i kad ti se plače. Treba biti pacijent i ugoditi zlu teretu jer ćeš kasnije biti nagrađen dobrim. Pomet govori kako je ušao preduboko u razmišljanje, a ima danas puno posla, posla dostojnog Pometa. Treba Popivu i njegova gospodara istjerati iz kuće gospođe Laure. A tom je gospodinu Marinu došao otac. Oni su samo gubitnici bez novaca. Kraljevi idu s dukatima. Pobijedit će neprijatelje, ostvarit će carski trijumf. Vidi nekoga da ide iz Laurine kuće. Petrunjela je; nju je i htio najprije vidjeti. Dozove Petrunjelu; pozdrave se. Petrunjela ga upita što tu radi budući da Laura ne želi nikoga osim Mara. Pomet veli, ako Laura želi samo Mara, onda on želi samo Petrunjelu. Govori joj da mu se daruje, no ona mu kaže neka ide kod onih svojih ljubavnica, rimskih gospođa, a ona je dubrovačka sluškinja, no Pomet i dalje govori kako on želi samo nju da mu bude ljubavnica. Petrunjela htjede otići, no Pomet ju zaustavlja da joj kaže što da priopći svojoj gospodarici. Kaže joj neka priopći lauri kako je Ugo Tudešak lud za njom i želi na nju potrošiti sve svoje bogatstvo od 50 tisuća dukata, i da je došao Marov otac, pa kada ga on odvede natrag u Dubrovnik, neka Laura uzme Uga za ljubavnika. Petrunjela kaže da će prenijeti Lauri poruku, a Pomet joj kaže neka mu brzo donese odgovor. Pomet opet vodi monolog. Govori kako se Petrunjela dotjerala; kako se uistinu postaje drugom osobom kad dođeš u Italiju. Pomet jedva čeka da Laura dozna da je došao Marov otac. A Popivu bi Pomet najradije poslao u bolnicu. Ta beštija kurtizana Mande tj. Laura je Slavenka i ne razmišlja o tome što se može sutra dogoditi. Previše se uzoholila jer ju je malo poslužila sreća, a ne zna da se sreća može promijeniti u nesreću. Treba ju naučiti živjeti, a Pomet će joj održati lekciju. Kaže kako je lijepo kada možeš sve. On je istovremeno i doktor i filozof. Drugi prizor - Niko i Pero, mladi Dubrovčani, već dva dana traže Mara po Rimu. Pijero predlaže da nađu nekog da ih vodi ka kurtizanama jer će tako najbrže naći Mara. Niko se složi s njim. Kaže kako Dundo Maroje u Rimu malo troši da bi više mogao uštedjeti, dok Maro troši i uživa za obojicu. Govore kako bi sve bilo bolje da se djeca rađaju bez otaca budući da im tada nitko ne bi prigovarao i zapovijedao. Pijero kaže kako su mu oci smiješni budući da su oni sigurno u mladosti bili i mahnitiji od njih sada. Pitaju ga odakle ide i je li donio što novaca. Vlaho kaže da ide s Livorna i da je donio dosta novaca. Niko kaže da je Vlaho škrt i da sigurno nema novaca, a Pijero govori Vlahu ako bi mu mogao posuditi dvjesto dukata. Vlaho mu govori počasnicu: - Dukat mi, dukat kralj i car, dukat djevojci častan dar, a za dukat se da na har, vele lijepa, vrijedna stvar, - odnosno dukat je toliko vrijedan svima, a kada ga daš nekome, dobiješ zahvalnost. No neka se oni ostave brbljarija; pita Nika i Pijera kako su i kako im idu poslovi. Niko mu govori da im ide loše, a Pijero kaže da su oni kao i duše u paklu koje gledaju rajska veličanstva, a ne mogu ih doseći, odnosno gledaju rimsku sreću, a ne mogu ostvariti svoje želje. Niko kaže kako je čuo da u Rimu ima lijepa kurtizana, a eno taman i njezine sluškinje na vratima pa ide nju upitati štogod. Pita ju kako se zove gospođa koja tu stanuje, a sluškinja Petrunjela kaže da tu stanuje njezina gospodarica. Vlaho, a kasnije i Petrunjela i Niko i Pijero shvate da dolaze iz istih krajeva. Pijero prepozna da je ona Milica. Petrunjela ih prepozna i sretna je što ih vidi budući da ih nije vidjela već mnogo godina. Vlaho kaže kako za njega nije još ništa pitala, a Niko joj govori da ni ne pita za njega jer je škrt i neće im posuditi novaca. Vlaho kaže da on dukate čuva za gospođu. Niko i Pijero kažu Petrunjeli da su čuli da ima najljepšu gospodaricu, a Vlaho joj kaže neka ga spomene svojoj gospodarici. Petrunjela kaže Vlahu da je dobrodošao, iako Niko govori kako je Vlaho lakom. No Petrunjela pohvali Vlaha, na što joj on zahvali nazvavši ju opet Milicom, no ona ih upozorava da se više ne zove Milica, nego Petrunjela. Treći prizor - Laura izlazi i prekorava Petrunjelu zbog razgovora koje vodi s tom trojicom, a Sadiju govori da uđe u kuću. Pijero govori Lauri neka se ne ljuti, da su joj oni sluge. Tada Maro, stojeći na Laurinu balkonu, prepozna tu trojicu i kaže im kako će sići dolje k njima, a Pijero prigovori što ih Maro nije pozvao gore k sebi. Maro je sišao pred Laurinu kuću i svi se pozdravljaju. Niko mu govori kako se on sigurno rodio pod sretnom zvijezdom; dok on uživa, oni nemaju novaca da bi uživali. Maro govori kako uživa s Laurom; dok je u njezinoj milosti, čestit je i uživat će dok je mlad, a kad ostari, i ponašat će se u skladu s tim. Četvrti prizor - U međuvremenu, izlazi Maroje iz gostionice i viče na Mara, pita gdje je njegovih pet tisuća dukata, zove ga lopovom i psom. Maro ga upita što želi, govori mu da ga ne poznaje, govori Maroju da je lud. Marojetada htjede napasti Mara nožem, a Maro zove policiju upomoć. Policajci hvataju Maroja, a on im govori neka ga puste da ubije Mara. Budući da je Maro rekao da ne poznaje Maroja, policajci odvode Marojau ćeliju da ga izliječe od ludosti. Peti prizor - Sav su taj incident vidjeli Vlaho, Niko i Pijero. Nisu mogli vjerovati da je Maroje u Rimu. Vlaho kaže kako je on znao da će Marova sreća kratko potrajati. Kaže kako on poznaje Maroja i da će Maroje sigurno grdno kazniti Mara zbog tog što mu je priuštio. Niko ne može shvatiti kako je Maro mogao onako se praviti da ne poznaje vlastitog oca, ali nadodaje da je Maro lukav kao vrag i da će se sigurno nekako izvući iz svega toga. Pijero kaže da će to sve biti mučno, no morat će pričekati da vide kako će se razriješiti nastala situacija. Dođe Laura pa ih upita kamo je gospodin Maro otišao, no Pijero joj govori da oni ne znaju gdje je on. Niko u sebi govori da je jadno to Marovo gospodstvo. Šesti prizor - Dotle Laura razgovara sa Sadijem. Pita ga neće li ostaviti bisernu ogrlicu što ju je naručila, a Sadi joj odgovara da je Maro tako žurno otišao da mu nije stigao reći treba li ju ostaviti ili ne. Laura mu govori da će se Maro brzo vratiti i neka on samo ostavi tu ogrlicu, no Sadi ju pita tko će mu platiti. Laura mu govori da će mu Maro platiti čim se vrati, no Sadi se ipak premišlja treba li ostaviti ogrlicu ili ne. Laura mu opet kaže neka on samo ostavi tu ogrlicu njoj, a Maro će brzo doći, ionako su Maro i ona kao jedna osoba. Sadi razmišlja o onome što je vidio: kako starac viče za Marom da mu vrati dukate, i nije mu baš svejedno ostavljati ogrlicu kad ne zna kad će mu platiti iako mu je Laura uvijek pošteno plaćala. Laura siđe k Sadiju, on njoj daje ogrlicu s trideset bisera, a Laura mu govori da će tu ogrlicu nositi za ljubav prema Maru. Sedmi prizor - Bokčilo kuka kako su mu odveli gospodara, sigurno će onda i njega. Ne zna kamo će sad jer ne zna put, ne zna govoriti njihov jezik, nema novaca, ne poznaje nikog niti itko njega poznaje. Gostioničar napada Bokčila da mu plati ono što su pojeli, a Bokčilo mu govori da će Maro ili Maroje platiti. No gostioničar mu govori neka plati svojim ogrtače, govori mu da je lopov i uzme mu ogrtač. Bokčilo i dalje govori da nije on ništa kriv. Dolazi drugi gostioničar i pita kakva je to galama, a prvi mu gostioničar kaže kako Bokčilo nije htio platiti objed pa mu je uzeo kabanicu. Drugi gostioničar mu kaže neka pusti životinju na miru jer će svojim vikanjem uzbuniti pola Rima, nakon čega prvi gostioničar tjera Bokčila što dalje od gostionice. Bokčilo opet plače kamo će i kako, nema novaca. Sjest će negdje sa strane i čekati da prođe tkogod od poznatih da mu pomogne. Osmi prizor - Pomet čini svoj drugi monolog. Pita se je li ijednom čovjeku na svijetu sreća naklonjena kao što je njemu, može li itko poput njega upravljati ljudima. Bez njega se ništa ne može dogoditi ni promijeniti. Maloprije se išao raspitati o dolasku Dunda Maroja, pa je vidio kako ga nasilno odvlače u tamnicu. Tada je on došao do Maroja i s poštovanjem mu se naklonio, a kapetana policije pozdravio s poštovanjem. A kapetan je uvijek na Pometovoj strani; - a tko Pometu nije prijatelj u Rimu. Rekao je kapetanu nekoliko riječi na uho, a nakon toga uhvatio Maroja za ruku i odšetao s njim. Kapetan ga je oslobodio. Maroje je skidajući kapu zahvaljivao Pometu, no on mu je rekao neka ne skida kapu. Pomet dalje nastavlja svoja razmišljanja. Kaže kako mu Maro prijeti. Pomet želi da Maro shvati tko je Pomet, što je vješt čovjek, čovjek s najboljim vrlinama. Zato se Pometov trbuh uvijek najede najbolje hrane, živi kao kralj. Tada Pomet ugleda Popivu, koji ide ulicom pjevajući neku talijansku pučku pjesmu. Popiva dolazi k Petrunjeli. Donosi joj nekakvu robu i usput joj govori kako noćima nekad ne spava zbog nje, neka se uda za njega. Pomet to sve sluša skriven iza ugla, bijesan je što mu Popiva želi ukrasti Petrunjelu. Petrunjela mu govori da će možda doći i taj dan, a dotad neka joj ne dosađuje toliko s tim. Petrunjela ode kuhati večeru. Deveti prizor - Pomet susreće Bokčila. Bokčilo je sretan što je napokon naišao na nekog iz Dubrovnika, no Pomet njega u početku ne prepoznaje, no Bokčilo ga podsjeti koliko je vina kod njega u krčmi popio, pa se Pomet svega sjetio. Pita Bokčila otkud on u Rimu. Bokčilo mu se jada kako je došao s Dundom Marojem, no on je nožem htio napasti Mara pa ga je odvela policija, a on sad ne zna ni gdje je, a on nit' razumije jezik, ni't poznaje grad, a nema ni novaca. Pomet mu govori neka se ne brine, on će ga uputiti kako da dođe do Maroja. Kaže mu neka ide do onih vrata i pita je li Popiva unutra, a kad Popiva izađe, neka mu kaže da je njegovom gospodaru Maru došao otac i donio sto smotaka fine tkanine i toliko vreća papra, šafrana i druge robe za 30 tisuća dukata. I neka ne kaže Popivi da ga je poslao Pomet. Pomet kaže Bokčilu da će tamo dobiti jesti i piti i da će se moći odmoriti kao kralj. Bokčilo ode, a Pomet se sakrije opet iza ugla da promatra što će se dogoditi. Deseti prizor - Bokčilo pokuca, otvara mu Popiva. Bokčilo ga ne prepozna te ga pita za Popivu, govori mu da je sluga Dunda Maroja, te kako je Maroje došao u Rim i sve ono što mu je Pomet rekao da kaže. Popiva ga prepozna, i Bokčilo njega, pa Bokčilo kaže Popivi neka siđe dolje da se pozdrave, no Popiva mu, uz Laurino dopuštenje, kaže da on dođe k njima unutra, pa će mu dati jesti i piti. Pomet sve to gleda i smišlja kako će se osvetiti Popivi i Maru. Otići će po Maroja i pokazati mu kako da se ulaguje Popivi tako da i njega pozove u Laurinu kuću. Tada će Maroje tražiti svoje novce, a budući da su potrošeni, nastat će kaos. Tada će se Laura okrenuti njemu i Ugu. Treći čin Prvi prizor - Razgovaraju Popiva i Bokčilo. Njih će dvojica poći po njega. Popiva pita je li Maroje donio dukata, a Bokčilo mu kaže da je donio neku škrinjicu, a budući da je teška, misli da je u njoj novac. Drugi prizor - Sadi dolazi k Lauri. Došao je pitati je li se vratio Maro jer mu trebaju novci, no Laura mu kaže da Mara nema i neka dođe poslije pa će mu platiti kako je i obećano. Sadi će učiniti kako je Laura rekla. Treći prizor - Sadi se kaje što je ostavio bisernu oglicu kod Laure, a nisu mu odmah platili, no dosađivat će im dok mu ne plate. Govori mu da je ostavio bisernu ogrlicu od trideset bisera kod Laure, što košta 150 škuda, no maro mu govori neka ne dosađuje neka dođe kasnije k Lauri pa će mu platiti. Sadi kaže da će učiniti tako, no kad Maro uđe u kuću, Sadi se sakrije iza ugla kako bi opet dočekao Mara. Četvrti prizor - Maro govori sam sebi kako mu je već dosta tog dosadnog Židova Sadija. Sreća se okrenula protiv njega; treba plaćati dugove, a nema više novaca. Kaže kako nije bio kod Laure već dva sata, mora joj objasniti sve u vezi s ocem jer ako sazna to od nekog drugog, bit će zlo. Čim je Maro ušao, Laura mu kaže da zna da mu je otac tu i da joj je drago zbog njega. Maro ju pita kako ona to zna, a ona kaže da joj je rekao Bokčilo. Laura kaže da je Maroje donio puno robe i da je sada Popiva otišao s Bokčilom po Maroja da ga dovedu kod njih u kuću. Maro kaže da je Popiva prvo trebao doći k njemu sve mu reći, a u sebi kaže da će ga ubiti kad ga nađe zato što ga je tako izdao. Peti prizor - Opet im dolazi Sadi po novce. Kaže kako mu hitno treba dvjesto dukata, a ako mu oni ne žele platiti, on će uzeti natrag tu ogrlicu. Laura natjera Mara da plati. Laura pita Mara dolazi li na večeru, a on kaže da će se zbog nje potruditi da dođe što prije kući. Šesti prizor - Maro jadikuje kako je morao dati Sadiju 150 dukata, a skoro pa ni nema više novaca. A još ga je i Popiva izdao i dovest će Maroja u kuću. Ugleda Popivu kako dolazi. Pita ga gdje je bio dosad, a popiva mu veli da mu je otac Maroje došao. Maro počne vikati na njega, da ga je izdao, uništio jer ga je Maroje došao osramotiti i kazniti. Kaže Popiva da je Maroje rekao da je došao na proštenje i da je donio svakojaku robu. Maro mu na to govori kako ne može Maroju vjerovati jer Popiva ne zna kako je Maroje došao za Marom, a Maro ga je pred Laurom zanijekao, pa je otac na njega narsnuo nožem i policajci su ga odveli u tamnicu, no ne zna kako je Maroje mogao izaći iz tamnice kad se za napad nožem u Rimu ide na vješala. Popiva tada shvaća da im je sigurno Pomet sve to smjestio. Maro kaže da ne zna tko to sve radi, ali sad ima toliko nesreće da bi se najradije ubio, no Popiva mu govori da ne treba očajavati i da će mu on pomoći, što Maro prihvaća. Popiva mu kaže neka od sve reći Lauri, na što Maro kaže da je to isto kao da uzme konopac i objesi se. Kaže da Laura zna da je Marov otac veliki bogataš pa neka onda Maro kaže Lauri neka mu pomogne ako ga imalo voli jer će otac tražiti dukate natrag, one dukate koje je potrošio na nju, pa neka Laura ode k Sadiju tražiti da joj nabavi odjeće za 3000 dukata. Nakon toga neka se Maro obuče kao trgovac, ode k ocu i neka se pretvara da ono prije nije bio on kad su se sreli, nego netko tko mu nalikuje. Kada Dundo Maroje bude tražio svoje novce, neka mu Maro pokaže odjeću i kaže mu da je ostatak robe poslao nekamo, ali da ima za naplatiti. I neka pokaže ocu poštovanje. Maro kaže kako će sve to biti mučno, a i ni nema neke lijepe odjeće, no Popiva ga prekorava što jadikuje, kaže da Sadi ima mnogo lijepih haljina za prodati. Popiva govori kako svatko u dobru umije jesti, no u zlu se treba prilagođavati. Maro kaže da će učiniti sve kako mu je Popiva rekao. Sedmi prizor - Petrunjela priča sama sa sobom. Laura ju je poslala za Marom, da mu kaže za razne tkanine koje mora otići kupiti. Petrunjela se pita gdje će ona sad naći Mara. Bolje će ona stati negdje sa strane i promatrati muškarce koji prolaze, gledati kojeg bi mogla uzeti za muža. Jedan ima velik nos, drugi prevelika usta. Tada ugleda nekog kako stiže, ima velik nos i grbu, blebeće sam sa sobom. Glasno govori neka svoja filozofska razmišljanja; uspoređuje ljude sa životinjama, odnosno ljudske osobine sa životinjskim. Iako ga nitko ne razumije, on sam sebe razumije. Petrunjela sve to sluša, shvaća da je Tripče sigurno neki učitelj kad tako govori. Petrunjela ne može odoljeti da ga ne pozdravi kad je on iz istih krajeva kao ona. Pozdravi ga govoreći neku pjesmu. Tripče se razveseli što je naišao na sunarodnjakinju, pa joj uzvrati pjesmom. I tako oni razmijene još pokoji stih, a Tripče joj govori kako je lijepa, da je veselje istoka. Tada mu ona kaže kako čuje da netko ide, pa neka on stane malo dalje da ljudi ne pomisle svašta. Osmi prizor - Dolazi Ugo. Govori Petrunjeli da će dati Lauri koliko god dukata želi, samo neka bude njegova. Tripče misli da mu Ugo želi poremetiti novonastali odnos s Petrunjelom, odnosno da želi Petrunjelu pa mu govori neka ode. Ugo poludi, htjede se potući s Tripčetom, kaže da će ubiti i kurvu Petrunjelu i njezinu kurvu gospodaricu. Tripče mu govori da nije u Njemačkoj i neka ne luduje, a Petrunjela mu kaže kako će reći Lauri sve što je Ugo rekao za nju, i da su mu kurve majka, sestre i svi ostali. Tripče mu govori da bi se rado htio naći s njim nasamo, da mu pokaže zvijezde u podne. Deveti prizor - Dolazi i Laura, pita kakve je to galama. Tripče kaže Ugu da ga ide prijaviti policiji, a Ugo ga proklinje da dobije rak. Deseti prizor - Dolazi Popiva, pita kakve to galama, što je htio Ugo. Laura kaže da ne zna, da je sigurno poludio i pomamio se, na što joj Popiva kaže: kakav gospodar, takav i sluga, odnosno Pomet. Popiva se pita kako je Pomet uspio saznati da je Dundo Maroje došao i donio toliko robe. Govori Lauri kako je Maroje uglađen čovjek. Kaže kako je Maroje saznao da je Maro kod Laure, pa je samo rekao da mu je ipak drago što je Maro s tako uglađenom ženom. Popiva nastavlja dalje govoreći o lopovu Pometu, kako su Ugo i on sigurno shvatili da se sada moraju držati podalje Laurine kuće. Laura mu kaže da će se potruditi da oni budu što dalje. Popiva kaže da, što ne mogu dobrim djelom postići, oni postižu lopovlukom. Kaže kako je Pomet izveo lukavu stvar. Čuo ga je kako se s neki mdogovara da dođe k Lauri i kaže joj da je Marov otac došao u Rim po novce i sina, a također je smislio i da će reći Luri kako je onaj čovjek što je Mara napao nožem zapravo Marov otac. Popiva kaže da takvo što može samo vrag izmisliti. Laura na to kaže da ona uistinu voli Mara i da sve ostale tjera od sebe jer želi samo Mara i njega će voljeti do smrti. Popiva kaže da se ta njezina ljubav vidi i da nju Maro obožava, iako je u zadnje vrijeme malo u neprilici. Laura pita može li ona nekako pomoći. Popiva dodaje kako joj je zaboravio reći da su Maro i on bili kod kožuhara i da je gotova podstava od krzna od bijele kune i da će ju sutra ujutro donijeti. Laura opet pita Popivu u kakvoj je Maro neprilici. Popiva kaže kako bi Maro htio nekako dokazati ocu da je napredovao u trgovini kako bi mu otac dao imanje. Laura pita može li ona kako pomoći, na što joj Popiva odgovara da može, no sve će se još dogovoriti kasnije. Popiva joj govori da je Marovo dobro i njezino dobro, a on će im biti vjeran sluga, pa će odsad lakše živjeti jer kad ima više dukata, više ih se treba i trošiti jer dukati i jesu da se troše. Laura se slaže s tim. Popiva joj govori kako je ona uvijek bila i bit će prava gospođa. On sad ide kod zlatara Džanpjetra po rubin i dijamant, a Laura mu kaže da pošalje Mara k njoj ako ga sretne. Popiva kaže da hoće te ode. Jedanaesti prizor - Popiva govori sam sebi kako je u dobar trenutak došao k Lauri i ispripovijedao joj sve što Pomet kani napraviti. Pomet će doći k njoj i sve joj reći, lukav je on lažljivac. No čak i da Pomet govori istinu, Laura mu neće vjerovati jer će sad misliti da Pomet zbog svoje koristi govori protiv Mara i Popive. Popiva naiđe na Mara, kaže mu da je sve rekao Lauri i da ona sad neće ništa vjerovati Pometu, te da ona ne zna da Dundo Maroje nije donio nikakvo blago u Rim i spremna je sve učiniti za Mara. Kaže neka pođu prije nego što Pomet dođe. Maro je sretan što ima tako vjernog slugu. Govori Popivi da je bio kod Sadija i darovao mu sto dukata tako da mu Sadi da robe za 3000 dukata. Maro dolazi k Lauri. Dvanaesti prizor - Pomet vodi monolog. Pita se je li ikome sreća toliko naklonjena kao što je njemu, sve što zamisli, tako se i dogodi. Kaže kako to nije ni čudo jer sreća je uvijek s razumnima; sreća nikada nije s luđacima i glupanima. On zna milovati sreću, tako da sreća ostaje s njim. Našao je Dunda Maroja i rekao mu da će Popiva doći s Bokčilom, pa neka onda kaže Popivi da je donio mnogo robe; tada će se Popiva razveselitii pozvati ga u Laurinu kuću. Pomet nastavlja priču, kako se on skrio iza ugla kada su Popiva i Bokčilo izašli, a s njima i onaj starac kojeg je on naučio kako da se prilagodi, a Popiva je pristojno pozvao Dunda Maroja u kuću. A Pomet, vidjevši da mu je vragolija uspjela, žuri se da što prije dođe do Laurine kuće. Petrunjela pita tko kuca, a Pomet govori da želi razgovarati s Laurom. Petrunjela kaže da Laura spava i neka shvate Pomet i njegov gospodar da ih Laura ne želi ni s novcima ni bez njih. Govori mu da je lupež. Dolazi Maro i govori Pometu da je varalica, a Pomet mu kaže da ne zna što je on njemu učinio da ga tako vrijeđa. Trinaesti prizor - Pomet je otišao, a Maro kaže da će mu uskoro dati što je zaslužio. No sad Maro ide obaviti što treba, kod oca, ali Laura mu kaže da obavezno dođe na večeru, na što Maro kaže da će doći. Maro će se sad otići lijepo obući, otići će k ocu, praviti se da ga prije nije vidio kad je izbio onaj incident i nada se da će sve proći dobro. Četrnaesti prizor - Pera se žali babi kako je u zao čas došla u Rim; pošla je tražiti zaručnika, a nigdje ga ne može naći. Pita babu misli li da Maro zna da je ona stigla u Rim, na što joj baba kaže da već svi znaju da je ona ovdje, no on očito ne želi znati. Zbog zle žene će izgubiti i dušu. Baba kaže kako j mladost ludost, i da će to mladi shvatiti tek kad budu stari. Shvatit će da su se zabavljali zlim stvarima, da su zle žene grinje i da se odmah vidi kad je netko zao. Pera pokazuje babi neku djevojku za koju misli da je iz njihovog kraja, pa kaže neka ju upitaju tko je i zna li nešto o Maru. Pera i baba čuju kako Petrunjela govori nešto o Maru, pa ju odu pozdraviti. Petrunjela shvati da su baba i Pera Dubrovkinje, pa joj baba govori da su došle iz Dubrovnika u Rim na proštenje. Pitaju Petrunjelu poznaje li Mara Marojeva Dubrovčanina. Petrunjela kaže da je on kod njih od jutra do večeri, a kad ju baba upita tko je ona, Petrunjela kaže da je ona sluškinja prve rimske kurtizane koju Marko jako voli i daje joj sve što ima. Petrunjela pita bi li Pera možda htjela raditi kod Laure, no baba joj odgovori da su sve kurtizane zle. Petrunjela kaže da je Laura bogata gospođa kojoj je kuća puna srebra i zlata, a ne kao one dubrovačke kurve pune buha, no baba i dalje nastavi govoriti loše o Lauri. Petrunjela joj kaže da je Maro na njezinu gospodaricu potrošio 5000 dukata, a Pera se opet počne loše osjećati. Petrunjela joj kaže da se sigurno prehladila, pa nastavlja kako je Maro na Lauru potrošio 5000 dukata i kako će se oženiti njome. Peru opet zaboli srce, a baba kaže Petrunjeli da se Maro ne može oženiti Laurom jer je zaručen već tri godine. Petrunjela ne može vjerovati da je Maro takav izdajnik, njezinoj gospođi stalno govori da će ju uzeti za ženu. Baba kaže kako ne može to više trpjeti, neka znaju da je maro zaručen i da mu je zaručnica došla u Rim. Kaže da će to ići reći Lauri, no Petrunjela joj kaže da će joj ona to odmah ići reći, čim obavi poslove koje joj je zadala Laura. Baba i Pera su još šokirane. Naišle su na Dživa i sve m urekle: gdje je maro, s kim je i da se želi oženiti tom ženom, na što Dživo kaže da je Marov otac u Rimu i da zna što trebaju učiniti. Petnaesti prizor - Popiva razgovara sam sa sobom. Kaže kako su sretni što su uspjeli Lauri uzeti 3000 dukata iz ruku. Laura je stavila u opasnost 3000 dukata kako bi se učinila gospođom od 50 000 dukata, a i zamislila si je da će ju Maro oženiti. Kaže sarkastično da bi si Maro lijepo učinio da se oženi zlom ženom. Smatra da bi Maro, ako je pametan, trebao uzeti te 3000 dukata, a nju ostaviti na uglu, ali Maro to ne može. Kaže da će on poći tražiti mara da mu pomogne da s ocem nešto pametno napravi jer kad Maroje vidi robu, sve će se uspjeti napraviti. Četvrti čin Prvi prizor - Dundo Maroje jadikuje kako je već star, kako i školu pohađa, a učitelj mu je sin, koji mu zadaje tolike udarce. Sin mu je potrošio sve dukate, no probat će spasiti što god može. Već mu je iz kuće uzeo neke stvari što je našao. I dalje jadikuje za svojim dukatima. Pita se gdje je već Bokčilo s robom; sigurno je otišao u neku krčmu. Dolazi Bokčilo, kaže da se jedva kreće pod tolikim teretom. Bokčilo se žali kako nije trebao poći za Marojem i njegovom hranom u Rim, pita se kad će napokon doći u svoj ubogi stan da pjeva sa svojim vinom, a da Maroje plače za dukatima bez njega. Bokčilo se riješi tereta koji je nosio, a Maroje ga prekorava kako se to odnosi prema njegovoj robi, na što ga Bokčilo pita zar se tako odnosi sa slugama, da mu ne da ni jesti ni piti koliko treba. Maroje mu kaže neka onda pođe k njegovu sinu Marinu jer će tamo moći piti po cijele dane, a on mu daje što može. Dok njih dvojica raspravljaju, ugledaju Popivu i Mara kako se nešto dogovaraju. Maroje kaže Bokčilu neka uzme svu tu robu da mogu poći u gostionicu. Bokčilo pokrije robu kabanicom, a Maroje uđe u gostionicu. Drugi prizor - Razgovaraju Maro i Popiva. Popiva se čudi što se Maro boji susreta s ocem, na što mu Maro kaže da ne ide k ocu, nego k bazilisku koji će ga otrovati očima. Kaže da ide k čovjeku koji voli samo novac i ništa i nikog drugog. Popiva mu kaže da samo treba biti strpljiv jer vještu čovjeku sve uspije. Kad Maro dođe pred oca, neka se pravi da ga prije nije vidio i neka bude uvjerljiv. Popiva smatra da bi bolje bilo da njih dvojica pobjegnu nekamo i od Dunda Maroja i od Laure, no Maro kaže kako njegov otac ima novaca kao blata i ne želi da ga izbaci iz oporuke. Maroje ih sluša skriven i komentira. Maro i Popiva naiđu na Bokčila. Bokčilo je sretan što je tako brzo naišao na Mara, govori mu da mu je i otac ovdje. Dundo Maroje i Maro se pozdravljaju, svi se prave kao da se ništa nije dogodilo. Maro kaže ocu da ga je tražio po cijelom Rimu kad je saznao da je došao. Pita oca zašto je došao, a Dundo Maroje mu odgovori da je došao na proštenje i da vidi sina. Maro mu kaže da idu njegovoj kući, no Maroje mu kaže neka prvo idu malo sa strane popričati. Maroje mu kaže neka mu prizna da je on obio on i da ga je zanijekao, no Maro ostaje pri svome, da ga nije uopće dosad vidio, pa Maroje povjeruje. Nadalje mu Dundo Maroje kazuje da je donio šipke i listiće zlata pa pita Mara ima li on kakvo skladište gdje drži robu, pa mu Maro kaže da ima. Tada Maroje upita sina zašto nije otišao u Firenzu kako mu je bilo rečeno, a Maro mu kaže da će mu sve reći, imaju vremena razgovarati. Maroje mu kaže da će zlato staviti pod ključ nekamo, na što mu Maro kaže da ima neku škrinju pa će to tamo staviti, no Maroje kaže da on ima škrinjicu u kojoj to drži pa ga pita samo je li njegovo skladište sigurno. Maro kaže da je jako sigurno. Tad kaže Maroje neka pođu vidjeti tu Marovu robu pa da onda mogu ići kući malo se odmoriti. No prvo da Maroje kaže nešto Bokčilu. Daje mu vino, na čemu mu je Bokčilo vrlo zahvalan, a kasnije mu govori da mu bude i dalje vjeran pa će mu se on odužiti, i neka pokrije kabanicom ovu njihovu robu da ju Maro ne vidi. Maro pita oca ima li kakvo pismo od njegove zaručnice, no Maroje kaže da nema jer se u žurbi nije ni išao s njima pozdraviti. Popiva se pita kako li će završiti ovo ulizivanje oca i sina. Sad svi krenuše prema Laurinoj kući. Treći prizor - Pomet drži monolog, kaže kako je vrag uzeo i sreću i nesreću. Ne oslovljavaju sreću uzalud ženskim imenom, i dobro čine zovući ju tako. Ona se obrće sad ovamo, sad onamo; sad je dobra, sad zla; prvo te miluje pa te guši. Vražja ženska narav, u kojoj je do maloprije napredovao sa svojim Tudeško, no on sad više nije njegov, istjerao ga je iz kuće. Pomet se pita gdje da se sad utješi. Kaže da on nije jedan od onih koji ljube prijatelja u dobru, a u zlu ga ne žele ni vidjeti. Ne zna što je njegovom Tudešku, napao ga je da je izdajica. Pomet tad ugleda nekog kako ide prema njemu i gleda ga, a misli da je tog čovjeka netko poslao da ga ubije. To je bio čovjek po imenu Gulisav. Dođe do Pometa i pozdravi ga, a Pomet ga upita tko je i odakle dolazi. Gulisav mu kaže da je prijatelj i da se ne brine. Pomet mu kaže da tako i neprijatelji govore, no da vidi da je on dobar čovjek pa ga pita odakle je. Gulisav kaže da dolazi iz tuđe zemlje zbog velikog posla. Poslao ga je Ondardo Tudešak, vlastelin iz Auguste, da mu nađe kćer koju je izgubio prije osam godina. Pomet upita kako se zove ta kćer, a Gulisav kaže da joj je ime Mandalijena. Gulisav priča kako je Ondardo ovdje stao da se odmori od trgovanja i tu je spavao s jednom plemkinjom, koja je zatrudnjela i rodila mandalijenu. Kad je djevojka odrasla, jedan se susjedni vlastelin zaljubio u nju, i ona u njega, pa su nakon nekog vremena pobjegli zajedno. Djevojka se nije vratila, a otac bi učinio sve samo da ju nađe. Pometa čudi kako je Ondardo tako dugo čekao da ide tražiti kći jer sad će ju biti jako teško naći nakon toliko godina, a Gulisav odgovara kako se Ondardo u međuvremenu oženio i imao drugu djecu, pa nije više baš mario za Mandalijenu. Pomet pita što onda sad Ondardo želi, a Gulisav kaže da su mu umrli i žena i djeca, a ima veliko imanje pa se sjetio Mandalijene i poslao Gulisava da ju nađe, a onome tko ju nađe, dat će sto škuda. Pometa zanima što ako se neka djevojka bude predstavila kao Mandalijena samo da bi dobila imanje, a da uopće nije Mandalijena, na što mu Gulisav reče da prava Mandalijena ima madež ispod lijeve dojke te na ruci ima znamenja koja Gulisav zna. Pomet kaže da će se onda ion raspitati okolo pa da on dobije tih sto škuda. Četvrti prizor - Pomet razgovara sam sa sobom. Kaže kako bi bilo odlično da je Mande zapravo Mandalijena pa da on dobije sto škuda. Ma vidi on da nije danas te sreće, a i sigurno je Gulisav htio da ga Pomet odvede k sebi kući pa da ga gosti. Pomet tada ugleda Petrunjelu kako mrmlja nešto sama sa sobom, pa kaže da će poći čuti što to ona govori, no neće joj se javiti jer su ga ionako svi prezreli sad. Petrunjela nešto spominje kako je maro od Laure uzeo 3000 dukata i govorio joj da ju voli, a sad je onaj starac svu odjeću odnio. Pomet ne može odoljeti da ne pita Petrunjelu što se događa, stoga joj se javi i pita ju što joj je, želi li i ona da je on mrtav. Petrunjela mu kaže neka ju ne gnjavi sad i on. Pomet ju moli da mu kaže što joj je, no Petrunjela ne želi jer je on izdajica kao Maro i njegov otac, koji su uzeli Lauri 3000 dukata. Pomet joj govori da su trebali njega slušati kad im je govorio, a govorio im je istinu, no oni su radije slušali Mara pa neka sad ispaštaju zbog toga. Pita Petrunjelu što su učinile te izdajice, a Petrunjela kaže da je Marov otac došao s nosačem i uzeo iz Laurina skladišta svu robu i odnio tko zna kamo. A njezina je gospođa morala prikupiti 3000 dukata. Pomet kaže da joj je to sad kazna što nije njega slušala jer je on sve znao o Marovu ocu, koji je škrt i došao je u Rim kako bi uzeo natrag one novce što mu je Maro potrošio. Petrunjela kaže kako će se Laura razočarati kad sve to čuje. Pomet ju upita je li Maro bio kod kuće kad je Dundo Maroje odnio svu tu odjeću, na što Petrunjela odgovori da je Mara otac poslao nekamo. Pomet shvaća da je to i bila Marojeva namjera. Zatim pita Petrunjelu za babu koja živi s Laurom, je li ona Laurina baka i je li iz tuđe zemlje, odnosno Njemačke. Petrunjela kaže da je i Laura iz Njemačke i da joj je pričala kako joj je otac Nijemac, no ne zna o njemu ništa. Pomet se razveseli što je Laurin otac Nijemac Tudeško , pa pita zašto se u Rimu gospođa zove Laura, a u Kotoru se zvala Mande. Petrunjela kaže da je Laurino pravo ime Mandalijena, pa su ju zvali i Mande, a u Rimu je promijenila ime u Laura silom prilika jer ju je otac tražio da ju ubije. Pomet sav veseo da Petrunjeli nekoliko škuda neka si nešto kupi, iskazuje joj opet svoju naklonost, pa joj kaže neka pita Lauru bi li se udala za Uga Tudeška da ju zaprosi, i neka joj naglasi da je Ugo bogati vlastelin koji ima 50 000 dukata. Petrunjela kaže da će to učiniti, i da će se sigurno Laura udati za Uga, a Pomet joj kaže neka ide to reći Lauri pa će ih on posjetiti malo kasnije. Pomet, ostavši sam, šali se sa srećom, govori joj da vidi da se malo poigrava njime, ali očito je da ga ljubi,a i on je lud za njom. Sreća mu je omogućila ono što nije ni sanjao; Laura će postati Ugova. Shvaća da je Laura kći onog Ondarda de Augusta. Govori kako će Ugu dati lauru da bude njegova do smrti, a Lauri će dati Uga, bogata vlastelina. Uto ugleda Dunda Maroja s Bokčilom; poći će prisluškivati o čemu govore. Peti prizor - Maroje je zadovoljan što je toliko robe uzeo Maru, kaže da je uzeo velik komad lavu iz šapa. Ugledaju Mara kako im se približava pa Maroje kaže kako će se sad on praviti da ne poznaje sina, kao što je i ovaj njega zanijekao. Maro ih pozdravi, a Maroje ga pita tko je on. Pomet sve to gleda skriven. Maro pita kakav je to lopovluk, neka mu da ključeve od skladišta jer roba u njemu nije njegova, a Maroje počne zvati upomoć i neka drže razbojnika, a Maro pobjegne. Maroje je sretan što je pobijedio, a Bokčilo mu kaže da će se dogovoriti njih dvojica kad su otac i sin, no Maroje kaže da između lisice i psa nema dogovora, a zatim kaže da idu u gostionicu veseliti se, a Bokčilo nadodaje, i jesti. Šesti prizor - Pomet govori o komediji koje se nagledao, o tome kako je Maro pobjegao, a Laurini su novci sad kod Maroja. Kaže Pomet da je on naučio Maroja sve to, to su Pometovi poslovi: - Ja mu sam tramuntanu otkrio, a on je umio jedrit. Pomet ugleda poštara Maziju. Mazija kaže da je sretan što je sreo Pometa jer je čuo da svi koji imaju neke vez s Pometom, dobro jedu, piju i veseli su. Mazija kaže da ga se sjeća otkad je Pomet bio jako siromašan da si nije mogao kupiti ni malo kruha, a sad je Pomet gospodin, a on siromah. Pomet ga pita nosi li kakve novosti, ima li kakvih pisama, na što ga Mazija pita zna li gdje stanuje Maro Marojev, da ima za njega pismo iz grada. Pomet kaže da ga on poznaje pa će mu dati pismo, a Mazija mu daje i pismo za Dživa, neka im ih preda umjesto njega, a Pomet kaže neka to prepusti njemu. Mazija kaže da je u gradu umrla neka udovica pa je ostavila veliko imanje iza sebe, no ne zna tko je ona, kaže da piše u pismima. Pomet mu kaže da će ga počastiti, no mazija mora ići jer ima još puno posla za obaviti. Kaže kako će on prvi znati novosti, otvorit će pisma, a kasnije će otići Ugu reći novosti. Novost da je Laura zapravo Mandalijena, kći Ondarda od Auguste, kojem su umrli žena i djeca, pa će sada gospođa Mande naslijediti cijelo Ondardovo bogatstvo, a Pomet će dobiti sto dukata. Ide u gostionicu naći onog Hrvata Gulisava da ga tkogod ne pretekne i uzme njegove novce. Sedmi prizor - Petrunjela samu sebe pita što čeka, trebala je odavno ostaviti sve i otići Lauri ispričati kakvu je sramotu čula i vidjela. Laura je izgubila 3000 dukata, pa Petrunjela proklinje Mara. Laura pita Petrunjelu zašto se tako kasno vraća kući, a ova joj odgovori da joj nosi tužne vijesti. Petrunjela kaže kako je Maru u Rim došla zaručnica, da je zaručen, a Laura ga nazove izdajnikom. Petrunjela joj još kaže kako je Laura izgubila 3000 dukata jer je neki starac odnio svu njezinu robu. Osmi prizor - Popiva dolazi do Laurine kuće. Kad Petrunjela upita tko to kuca, Popiva kaže da je on, no Petrunjela ga nazove izdajnikom i pita zašto je došao. Popiva misli da ga tako zove zato što ju je jednom poljubio i uštipnuo, no Petrunjela kaže da je nešto drugo u pitanju. Laura pita Petrunjelu s kim razgovara, a Popiva joj kaže da je donio rubin i dijamant kakvih odavno u Rimu nije bilo, no Laura ga pita gdje je Maro. Popiva kaže da će i on uskoro doći, a kada ga Laura upita što su radili tamo, on kaže da su sve dobro činili. Laura mu kaže neka ju pričeka, da će sad sići k njemu. Popivu to malo zabrine, pomisli da je Laura saznala štogod. Laura siđe i kaže Popivi neka ide po Mara, da ga hitno treba, a Popiva ode. Deveti prizor - Popiva razmišlja kako se Laura ne ponaša kao inače, a tako se ponaša onaj tko sumnja nešto. Maro mu govori da je izdajnik, da ga je uništio. Upita ga je li odnio Lauri rubin i dijamant, a Popiva kaže da jest, na što mu Maro kaže da bi ga sad najradije ubio, ali kad bolje razmisli, bolje da uzme nož i ubije sebe. Popiva ga pita zašto toliko očajava, kaže mu da se sve može popraviti. Maro mu i dalje govori da je on njegova smrt. Popiva mu odgovara da ga je sigurno neka bolest i melankolija stegla oko srca pa mu se i najmanji problem čini velikim. Maro jadikuje da nema novaca, izgubio je čast, ima dugova na sve strane, ne zna što će. Iz Rima ne može otići jer nema čime, nema gdje ni stanovati. Kaže Popivi da je on dao ključeve vragu Maroju. Popiva shvaća da ih je zadesila velika nesreća, a Maro mu kaže neka pokuša pronaći način da popravi stvari. Peti čin Prvi prizor - Pomet vodi monolog. Kaže da čast mijenja običaje; tko ga bude vidio u novim haljinama, reći će da se pomamio, no on je postao plemić, a Maro nije. Pita se hoće li ikad ići u Dubrovnik da vidi služi li Maro na nekom brodu. Dalje Pomet govori kako mu dobro pristaje haljina. Otkrio je da je Laura uistinu Mandalijena, kći Ondarda od Auguste, a otamo je i Ugo Tudeško, odnosno njegov Nijemac. Priča kako je čovjeka koji mu je donio tu vijest ostavio u gostionici da se veseli, no on je veseliji od njega. Poći će k Lauri, Mandalijeni, no neće joj reći da joj je otac ostavio toliko imanje jer bi se uzoholila jer je kurtizana. Hoće da joj ta vijest dođe spontano, tako da bude dužna zahvaliti Pometu, no Ugu će sve reći, tako da ju ovaj drage volje uzme za ženu. Ugleda Mara i sakrije se kako mu Maro ne bi pomutio te važne poslove. Maro jadikuje na što je spao, da ne može imati ni ogrtač od baršuna, nego ima lošu haljinu. Što će na to sve reći Laura? Popiva mu kaže da ne vrijedi sad plakati, nego da treba biti hrabar, treba uzeti Lauri neki prsten ili ogrlicu jer inače neće moći ni otići, a neće imati ni što jesti. Pomet to sve sluša i komentira da su došli točno tamo gdje ih on želi. Maro i Popiva i dalje razgovaraju, no tad Maro ugleda Pometa, a Popiva kaže kako se taj lopov obukao u baršun. Maro predlaže da ga odmah ubiju, tad nitko neće moći reći da su pobjegli kao lopovi, nego kao ubojice, pa im to neće biti tolika sramota, no Popiva kaže neka to učine bolje sutra jer Pomet ima oružje. Maro se obrati Pometu, a Pomet mu ljubazno odvrati. Maro mu kaže da se malprije spasio, no drugi put se neće uspjeti spasiti, a Popiva ga vičući pita kako ima obraza uopće razgovarati s njima. Pomet kaže Maru da je odlučio uvije imati oružje uz sebe, i predlaže neka mu Popiva makne muhu s nosa. Popiva je šokiran što Pomet još ima hrabrosti izazivati ih. Drugi prizor - Pomet odlazeći govori kako bi mu bilo drago da Maro završi u tamnici. No on sad ide k Lauri da joj sve kaže. Pokuca vičući: - Gospođo Laura, gospodarice moja! Laura izađe i pozove ga unutra, na što joj on kaže da je to trebala odavno učiniti i imala bi još uvijek svoje 3000 dukata. Pomet joj kaže da ima novosti za nju koje će joj sigurno biti drago čuti. Ulazi i Petrunjela i divi se Pometovoj odjeći. Treći prizor - Maro se tuži Popivi vidi li kako ih je sreća priisnula uza zid, da sva njegova nada sad stoji u lopovluku. Ako ne ukradu nešto Lauri, ne znaju ni kud ni kamo će. Popiva mu kaže neka ne tuguje, nego će poći k Lauri na večeru i napraviti što trebaju ako ne žele sutra u tamnici završiti. Došli su pred Laurinu kuću, pokucaju. Petrunjela izađe, govore joj neka im otvori. Tada izlaze Vlaho, Pijero i Niko iz skrovišta. Vlaho im govori da je ono Maro pred Laurinim vratima. Popiva pita Petrunjelu zašto im neće otvoriti. Pita Mara je li ona zaslužila sve to od njega. Kad Maro upita što, Petrunjela kaže kako bi sad najradije tom lažljivcu iskopala oči, no Laura ju ušutka. Popiva ih pita je li im Pomet štogod nalagao, a Petrunjela im opet kaže da su lažljivci koji su uzeli Lauri 3000 dukata. Maro opet govori da je Pomet štogod slagao, no Petrunjela kaže da je svojim očima vidjela starca kako odnosi robu, a Židov Sadi je odmah otišao u banku, odnosno kako uzimaju novac s bankovne knjižice. Maro kaže kako on ne zna ništa o tome. Laura mu sad prigovara kako je dobio pismo od zaručnice, a njoj je rekao da nije zaručen. Kaže kako ju je prevario kako nijedna žena nije bila nikad prevarena; neka joj vrati njezine 3000 dukata bez skandala i bez njegove sramote. Maro joj kaže da je loše informirana, a Popiva kaže neka ih bolje pozove u kuću da sve objasne, no Petrunjela kaže da bi im mogli još štogod ukrasti. Četvrti prizor - Pomet kaže Maru da nema više mjesta za stolom za njih, a da je komedija odavno počela; vuk je lisicu prevario. Maro i Popiva mu govore neka siđe pa da mu oni pokažu s kim ima posla. Pomet im kaže da se on uzvisio, a oni su pali. Kaže im da su i oni bili na njegovu mjestu, no sami su se otjerali otamo jer na dobrom mjestu ne smiju sjediti zli. Maro i Popiva navaljuju da im Laura otvori vrata. Vlaho, Niko i Pijero sve gledaju iz prikrajka. Petrunjela i Laura im ne daju da razbiju vrata. Maro kaže kako želi ubiti Pometa na mjestu, no okreće se Popivi i kaže mu da su dotučeni. Popiva kaže neka se ne preda još. Maro proklinje sreću, kamo ga je dovela, a Popivi kaže da želi ubiti Pometa, na što mu Popiva kaže da će biti uz njega. Maro kaže da želi silom ući u Laurinu kuću i sve ih zaklati. Kaže da je toliko očajan da i sebe želi ubiti. Vlaho, Niko i Pijero gledajući to komentiraju kako bi i oni takvu ženu tukli bičem da im takvo što napravi, a Pijero kaže da bi Maro takav očajan mogao bilo kakav skandal napraviti. Petrunjela kaže da će ih sve istući batinom, tko god joj dođe pod ruku, ako im razbiju vrata. Peti prizor - Maro i Popiva i dalje razmišljaju što će učiniti, a Vlaho, Pijero i Niko i dalje skriveni gledaju. Popiva kaže maru da mogu negdje dočekati Pometa i ubiti ga. Vlaho govori da bi Mara mogao uhvatiti šef policije, a Niko kaže neka idu za njim, neka ga ne napuste sad, da u tom bijesu ne počini kakvu glupost. Vlaho kaže neka pođu i učine štogod budu mogli. Šesti prizor - Tripče govori Maroju da ga je ostavio u velikoj žalosti, no vidi da se sad spasio; pita ga je li se dogovorio sa sinom. Maroje mu kaže da s Marom nema dogovora, da mu je uzeo robu za 3000 dukata, a 2000 je bacio u more. Kaže da on nema više sina, no Tripče mu kaže da mu je on sin jedinac i neka ne pusti da se Maro uništi. Pera jauknu, a Dživulin pita je li to onaj mladić s broda, pita Dživa je li mu kupio lončić i žlicu za kašu. No Dživo kaže da imaju drugih problema, te kaže Maroju kako mu trebaju reći istinu. Maroje je začuđen, pita ih kako su došli u Rim bez novaca. Dživo kaže da je on kriv jer je savjetovao Peri da uzme iz tetine škrinje tristo dukata da pođu tražiti njezina nevjernog zaručnika. Maroje ih prekorava što će sada biti još jedan skandal koji se tiče njegova sina, i to skandal zbog toga što je Marova zaručnica hodala svijetom prerušena u mladića. Dživo im kaže da se sad sve okrenulo na zlo, no nije smao on kriv. Kaže kako je prošlo tri godine otkad Mara nema kod kuće, a nije poslao nijedno pismo. Kaže kako to njegova obitelj ne zaslužuje. Maroje je ljutit i kaže da nije ni on zaslužio to od Mara, no najviše se čudi babi koja im je dopustila i pomogla u tome što rade, a trebala bi biti pametnija od toga. No baba kaže da je odgojila Peru i ne može ju gledati da plače i vene. Petrunjela se također ubaci u razgovor. Sad shvaća zašto je Pera bila toliko uznemirena kad joj je Petrunjela pričala o Maru. Kaže da se njezina gospodarica ipak neće udati za Mara. Petrunjela ugleda kako netko vodi Mara i Popivu i stoga kaže da će ući u kuću kako joj Popiva ne bi mogao učiniti štogod. Sedmi prizor - Bokčilo se ruga Popivi kako slabo sad pjeva, a Pomet sad jede, pije i pjeva. Niko kaže da im dovode Mara i da su mu uzeli nož iz ruke jer bi inače i samom sebi nešto napravio. Maroja nije briga što će Maro činiti, no Bokčilo i Tripče mu govore da ga ne napušta sad kad je toliko očajan. Maro moli oca da mu oprosti, kaže da je naučio svoju lekciju, a Pijero također govori Maroju neka oprosti Maru. Osmi prizor - Tripče ugleda Uga kako stiže. Kaže kako ga je Ugo prije htio ubiti, no sad se čini da ga i ne poznaje. Pomet kaže da je njegov gospodar ugledan vlastelin i da je sve što je činio, činio iz bijesa, dok nije bilo Pometa, a Ugo moli Tripčeta da mu oprosti. Pomet im kaže da vidi da ih je neka tuga stigla, no ne valja joj se davati, no on im sad donosi novosti koje će ih razveseliti. Prva su novost pisma iz Dubrovnika za Dživa i Mara, a u čije će ruke prvo doći ako ne u Pometove. Kaže da je u Dubrovniku umrla teta, no već je bila i stara, a i svima nam je suđeno umrijeti, tako da ne treba previše žaliti. No ostavila je veliko imanje da ga podijele njezina nećakinja i Maro kad se vjenčaju. Pomet se obrati maroju pitajući ga nije li mu uvijek davao dobre savjete, tako da je sad na kraju sve dobro proizašlo i za njega i za Mara. Niko, Vlaho i Pijero komentiraju kako je Pomet veliki vrag, kako je Maro opet dobio vjetar u jedra, a Maroje sve to gleda kao vuk i šuti otkad je nanjušio Perine dukate. Pomet će im sad reći drugu novost kakvu još nisu čuli. Kaže kako je došao njihov sunarodnjak iz Njemačke, poslao ga je bogati Ondardo od Auguste kako bi mu našao kći Mandalijenu koju je izgubio prije osam godina, a sad joj želi ostaviti svoje veliko imanje. Kaže Pomet, da je taj sunarodnjak naišao na Popivu ili nekog drugo, nikad ne bi saznali tko je Ondardova kći, ali sva sreća, naišao je na Pometa. Mandalijena, Ondardova kći, u Kotoru se zvala Mande, a sad se zove Laura, a kuća joj je pred njima. I sad će Pomet odvesti Uga Lauri, da Nijemac Tudešak uzme Nijemicu, a domaći neka uzmu domaće. Bokčilo pita hoće li malo popiti, a Pomet mu kaže da će večeras biti i pijan i sit. Petrunjela kaže Ugu i Pometu da dođu gore k Lauri. Dživulin kaže kako je sad sve završeno, a on će sutra u Anconu, pa im predlaže da oni odu s njim jer tu nemaju više što tražiti. Baba kaže da jedva čeka da dođe u svoj grad, a Bokčilo želi svoju vinariju, dok Niko kaže da će umjesto rimskih kurtizana radije štipati sluškinje. Pijero dodaje kako će im oci biti sretni kad ih vide, iako im neće dati više previše dinara. Laura, Ugo i Pomet pojave se na balkonu. Pomet kaže da im još prije nego odu u Dubrovnik pokaže nove zaručnike pa neka onda idu s mirom i srećom. Pomet kaže da je on doveo svog gospodara Lauri za zaručnika, a on je od Laure isprosio Petrunjelu. Pita Popivu što se sakrio iza Mara, a Popiva mu odvrati da je lopov, no Maro ga ušutka. Petrunjela kaže: Mili moj, dalek stoj; imam svoga, neću tvoga. Pomet kaže Popivi da je to za njega, on nije za velik svijet poput njih; neka radije ode u svoj Dubrovnik gdje će se zadovoljiti s manjim komadima. Tako se i komedija srjećno svršila, almanko za mlade, a stari nek čuvaju dinare. A sad pođ'mo na posao, čekaju nas na večeru. Književni rod - Dramski Književna vrsta - Komedija Mjesto radnje - Rim Tema- Djelo govori o potrazi oca za gotovo izgubljenim sinom koji uzevši ocu novce živi lagodan život zabavljajući se poput svojih vršnjaka. Ideja - Novac ne treba trošiti bez nekakve veze jer to ima smisla samo neko vrijeme dok novca ima, no kad ga ponestane život se gotovo pretvara u noćnu moru iz koje se teško izlazi. Analiza likova Dundo Maroje - Živ čovjek i tipičan dubrovački trgovac iz epohe renesanse, a tek poslije toga smiješan i škrt starac komedije, on, istina, neumorno plače za svojim dukatima i neprikladno podvlači da mu je do njih više stalo nego do sina Maro - Marin. Maro Marojev - Renesansni mladić, sin škrtog dubrovačkog trgovca, željan slobode i uživanja. Kad ga je otac poslao u Italiju da postane trgovac iskoristio je priliku i slobodno i bez razmišljanja trošio novac koji mu je otac dao. Naivno i bez razmišljanja prihvaća sve tuđe savjete. Snalažljiv je i dosjetljiv, traži puteve do svog cilja, sve čini u svoju korist i za svoj boljitak. Popiva - Marov sluga koji, kao i Pomet,? Laura - Bogata gospođa koja je također doselila iz hrvatskih krajeva gdje se negdje zvala Manda. No, njeno pravo ime je Mandalijana Tudšek što je također otkrio Pomet i za to dobio prilično novca. Laura je navodno zaljubljena u Mara, a ustvari voli njegov novac i luksuz koji joj je pružao trošeći očev novac. Petrunjela - Laurina služavka, također pomaže gospodarici gledajući pri tom svoju korist. I ona se kao i svi likovi u ovoj komediji, okreće kako vjetar puše. Bokčilo - Marojev sluga, njegov pomoćnik i savjetnik. Stalno govori o Marojevoj škrtosti. Pera - Prevarena Marova zaručnica, ali je na kraju ipak dobila što je htjela, tj. Ona je vjerojatno jedina uz Uga Tudšeka koja se povodila za srcem, a ne za materijalnom koristi. Ugo Tudšek - Zaljubljen je u Lauru i postaje njen muž na kraju. Bio je sve spreman dati za svoju ljubav. Dojam o djelu - Ne znam koja je baš svrha ovog djela kao školske lektire. Zapravo ne razumijem što bi trebali naučiti? Kako ne smijemo odustati od konačnog cilja, kako treba gaziti sve što nam se nađe na putu radi vlastite koristi? Ovo djelo mi se čak ni ne sviđa. Nema pozitivnih likova, u komediji nijedan lik nije držao do nekih moralnih normi. Ponašali su se kako je to njima najbolje odgovaralo. Jedino što mi se stvarno sviđa je Pometova lukavost i snalažljivost. Esej Najznačajniji hrvatski renesansni dramatičar dubrovačkog kruga, Marin Držić, popularno zvan Vidra živio je i stvarao u 16. Napisao je više komedija, a najpoznatije su: Skup, Novela od Stanca te Dundo Maroje. Komedija Dundo Maroje nastala je 1551. Manirizam je prijelazno razdoblje između renesanse i baroka, a karakteriziraju ga dvije odrednice. Jedna je autotematičnost, postupak kada se pisac obraća vlastitom tekstu. Druga je odnos prema zbilji i pri čemu se mašta i zbilja miješaju i stavljaju na istu razinu pa se tako naglašavaju suprotnosti između realnog i fantastičnog, što možemo uočiti u Prologu Dugog Nosa. Obje ove odrednice prisutne su u komediji Dundo Maroje. Ponuđeni ulomak nalazi se na početku 2. Da bi čovjek bio kralj među ljudima ne treba biti doktor niti biti bogat jer to nije preduvjet za sreću, već treba biti strpljiv i zlo vrijeme pobijediti. Te su njegove ideje ujedno i osnovni motivi sukoba u djelu, a sukobljavaju se mladost i starost, ljudska pamet i glupost, ljudi nahvao i ljudi nazbilj. Sukob mladosti i starosti izražen je kroz likove dubrovačkih mladića Mara, Vlaha, Nike i Pjera koje su roditelji poslali u tuđi svijet da uče ili da trguju, a oni se provode, kockaju i odlaze kurtizanama i žive razuzdanim životom. Starost predstavjlaju Maroje, bogati trgovac koji ne zna i ne ćeli rasipati novac, ali i Perina baba koja kritizira ponašanje mladića. Ova komedija slavi pobjedu inteligencije nad glupošću, potvrdu sposobnih i pametnih kao što je Pomet na račun nesposobnih u svijetu gdje gospodari promjenjiva i samo od mudrih ukrotiva fortuna. Zaplet se stavara oko novca, a u središtu komedije je hedonistički život renesansnog vremena. Gotovo svi likovi nastoje u životu uživati i uzeti samo ono što im odgovara, a Pomet uz sve to želi i vladati. Iako je sluga pokazuje se puno sposobnijim, pametnijim i okretnijim od svog gospodara. Ono što ne može Ugo Tudeška, može Pomet. Ugo želi Lauru koja ga stalno odbija i Pomet će se pobrinuti da njegov gospodar dobije ono što želi. Treba se prilagoditi vremenu, biti strpljiv i čekati svoju priliku. On je pravi renesansni čovjek — aktivan, radoznao, svestran, hedonist. Iz svakog njegovog postupka vidljiv je i njegov cilj, a on je uživati u životu. On voli novac, ali njemu novac nije kao što je Maroju, Maru ili Lauri. Pomet smatra da treba vladati umom jer onaj tko ima neto u glavi, tko je sposoban, ima svoju sudbinu u rukama, a često i sudbine drugih ljudi. Slažem se s Pometom i njegove misli smatram svevremenskim. Da bi čovjek bio sretan nije nužno biti bogat, imati uz svoje ime neku titulu, već treba biti sposoban živjeti i u teškim situacijama pronaći rješenje, treba treba se snaći, vladati sobom i svakom situacijom. Pomet živi po takvim pravilima i iz svake situacije ili sukoba izlazi kao pobjednik jer ulaže u sebe i radi za sebe. On voli uživati u životu, dobro pojesti i dobro popiti i zna da će ga gospodar za sve što dobro za njega obavi bogato nagraditit. A merita moj profumani trbuh da mu vjerno služim. Sve sam ove galantarije za njega naučio.... Kao takav, simbol je renesansnog vremena jer u životu uživa i sve što mu život nudi, on uzima. Kroz lik Pometa ustvari progovara autor Marin Držić. On joj je dao lični stvaralački pečat, postavio sopstveni stvaralački put i ugradio specifična dramska rešenja. Zato je Dundo Maroje jedno od najoriginalnijih dela dubrovačke renesanse. Držić je izabrao originalnu fabulu anegdotskog karaktera, vezanu za Dubrovnik i Dubrovčane, koji će se, sticajem okolnosti, naći u tuđem svetu. Tamo, odvojeni od tla, zahvaćeni bučnim životom velikog grada, ne umeju da se snađu i zapadaju u smešne situacije. Sve to je u skladu sa zahtevima vremena i ukusa publike - glavni cilj komedije bio je zabava i razonoda, pa zato priča treba da bude zamršena, zanimljiva i napeta. Sve to vodilo je labavoj kompoziciji, mnoštvu epizoda, opširnosti, brojnosti dugih monologa, nedovoljnoj motivaciji. Međutim, publici je to odgovaralo - da zabava što više potraje. Jaki su i upečatljivi kontrasti u ovoj Držićevoj komediji. Na njima se zasniva kompozicija dramske priče, oblikovanje epizoda, uvođenje i raspoređivanje motiva, uvođenje i raspored likova: otac - sin razum - glupost gospodar - sluga visprenost - nesnalažljivost škrtost - rasipništvot bogatstvo - siromaštvo starost - mladost skromnost - pohlepa sticanje - trošenje red - nered rad - nerad Na ovim kontrastima zasnovani su odnosi u porodici gde se sukobljavaju starost i mladost, otac i sin, iskustvo i lakomislenost, sticanje i trošenje, rad i nerad i odnosi u društvu gospodar i sluge, visprenost i nesnalažljivost, bogatstvo i siromaštvo, skromnost i pohlepa. Siže komedije Komedija Dundo Maroje potpuno je u skladu sa važećom poetikom renesanse koja je zasnovana na antičkim poetikama i uzorima; sastoji se iz prologa i pet činova, striktno se poštuju tri dramska jedinstva. Komedija ima dva prologa. Dugi Nos Negromant iznosi alegorijski pogled na izvitoperenosti savremenog društva. Ovaj prolog sadrži Držićev stav da komedija treba da nasmeje i zabavi, ali i da pouči i uputi. Time je istaknuta viša vrednost komedije - njena društvena funkcija. Prolog sadrži kratak siže komedije sa poukom: Uzmite nauk od Pomet - družine večeras, i nigda ni sinu ni drugomu ne da še dinare do ruku, dokle mladića nijesete uvele stvari druzijeh proveli; er je mlados po svojoj naravi nesvijesna i puna vjetra i prignutija je na zlo Neg na dobro; i pamet nje ne raširuje se dalje neg koliko joj se oči prostiru, i nju veće volje vladaju nego razlog. Zahvaljujući činjenici da je srž sadržine i zapleta predočena u Prologu, dramska priča ima obrnuti raspored: u prvoj sceni prvoga čina predočeno je Marojevo jadikovanje zbog izgubljenog novca. U toj sceni su Dundo Maroje i njegov sluga Bokčilo, tek pristigli u Rim. To je uvod u dalji tok radnje u kome se prepliću sadašnjost i prošlost tako da se kroz devet situacija prvoga čina izvrši solidna ekspozicija zapleta i sukoba, mesta i vremena, aktera. To je začetak priče o ocu i sinu, Dundu Maroju i Maru Marojevu. Stari trgovac želi da sina uvede u posao, daje mu 5000 dukata i šalje u trgovinu. Sin, mlad, radoznao i željan provoda, pošto čuje za mogućnost lepog provoda u Rimu, dođe u njega, upozna kurtizanu Lauru i počne da troši novac. Pošto se sin zadržao dugo na putu, otac krene u Rim i uverava se da sin neštedimice troši novac. Susret oca i sina je komičan: otac grdi sina tražeći svoj novac, ali se ovaj pretvara da ga ne poznaje. To razjaruje Maroja koji poteže nož i zbog toga biva uhapšen. Izbavlja se iz zatvora zalaganjem lukavog Pometa, sluge Uga Tudeška, koji ima svoje planove: da zasluži gospodarevu zahvalnost što će udaljiti Mara od Laure, ali i da se na taj način približi njenoj sluškinji Petrunjeli. Pritešnjen poveriocima, Maro odužuje dugove ali ostaje bez para. Sluga Popiva kao da je zadužen da misli za gospodara, savetuje ga šta da čini. Popiva nagovara Lauru da garantuje kod Jevrejina za robu koju Maro od njega uzima. Maro obuče trgovačku odeću i odlazi da traži oca nameran da se načini kao da ga prvi put sreće. Drugi susret oca i sina opet izaziva smeh: Maro se načini iznenađen i obradovan što vidi oca, otac se čini radosnim. Naivni Bokčilo misli da oni iskreno misle ono što govore i radostan je zbog toga. Međutim, Popiva dobro poznaje obojicu pa njegovi komentari, u snažnom kontrastu sa rečima oca i sina, izazivaju zdrav smeh: Nut vragovi gdje unjigaju; da bi bog dao da im su onako srca! Bože, tko će dobiti. Sin misli da će od oca dobiti još novaca za provod ako mu pokaže da ima robu da se bavi trgovinom ; otac smera da tu robu uzme krišom od sina kako bi umanjio štetu. Maro je ostao izgubljen - bez para, bez ugleda, bez Laure. Maro je izgubljen, poverioci ga jure, Laura jadikuje što je izgubila toliki novac. U Prologu' je obećan srećan kraj, pa tako i biva razrešenje. Maro iznenada nasleđuje veliko bogatstvo: nadoknađuje štetu Lauri, vraća se verenici, miri se sa ocem i vraća u Dubrovnik. Lauru je pronašao otac pa se ona, udavši se za Uga Tudeška, vraća ocu. Zadovoljan je i Pomet - dobio je sto dukata nagrade od Laurinog oca, ali je dobio i Petrunjelu. Ovo je osnovna linija radnje, one koja prati Dunda Maroja i Mara. U komediji ima tridesetak likova ali svi nemaju značajniju sižejnu funkciju. U prvoj sižejnoj liniji su Maroje i Maro. Druga sižejna linija obuhvata trougao Maro - Laura - Ugo Tudeško. Treća sižejna linija bila bi povremeno spajanje i razdvajanje prethodnih dveju linija. Četvrtu sižejnu liniju čini rad slugu: Pomet - Petrunjela, Popiva - Petrunjela, Pomet - Popiva. Nije potrebno dalje navođenje sižejnih linija koje se uspostavljaju u ovoj složenoj dramskoj priči. Složenost, naravno, nije Držićev izum nego poetička norma žanra: što više epizoda i likova, to zamršenija igra i zanimljivija pozorišna predstava. Likovi Tipološko poreklo likova gospodar, sluga, sin, otac klasične plautovske komedije i komedije renesanse samo je polazište da Držić, kao dobar poznavalac stvarnosti svoga vremena, ostvari žive, aktuelne, prepoznatljive, uverljive, plastične i autentične likove dubrovačkog društva. Shodno zahtevima vremena da komedija bude složena i zanimljiva, sa više zapleta i raspleta i mnoštvom epizoda, ona neminovno ima i veliki broj likova - u Dundu Maroju ih ima tridesetak. Najistaknutiji likovi po sižejnoj i umetničkoj funkciji su Dundo Maroje, Maro Marojev, Pomet, Popiva, Bokčilo, Petrunjela, Ugo Tudeško, Laura. Veliki broj ostalih likova bio je neophodan da bi se ostvarili sižejni čvorovi, razgranala fabula i potpunije osvetlili glavni akteri dramske priče. MAROJE je čovek starog kova sav posvećen radu i sticanju. Umerenost u svemu je pravilo življenja. Njegova štedljivost je racionalna: novac se ne troši na provod i uživanje nego za razvijanje novih poslova. Iz takvog shvatanja je potekla i njegova namera da sina uvede u posao tako što će mu dati novac i pustiti ga da sam obavi trgovački posao. Takav odnos prema novcu okolina ocenjuje kao tvrdičluk, pre svega oni koje Marojeva štedljivost pogađa: sin Maro jer mu presušuje novac za provod i Tudeškov sluga Pomet jer je i on imao koristi od Marovog prekomernog trošenja. Maro će reći: Idem k čovjeku koji samo dinar ljubi, a veće ne zna ni šta je ljubav od sina, ni od kuma, ni od prijatelja. Maroja su rad i borba za sticanjem naučili upornosti da se sačuva ono što je stečeno. Žilav je i nesavitljiv, uporan u borbi za svoje. On ume da ceni čast i dostojanstvo, utoliko više što mu ih ugrožava lakomisleni i raspusni sin. Trgovački život ga je naučio da u određenim situacijama valja biti lukav: on će veštom igrom nadmudriti sina i preoteti mu robu kako bi bar delimično nadoknadio štetu. Maro je nadmudren, izgubio je robu i ostao bez novca - to je nauk da se lakomislenost i razuzdanost moraju platiti i ispaštati. Ozbiljnost i razum su pobedili jer je Držić na njihovoj strani. MARO pripada sasvim drugom svetu - svetu mladih koji ne znaju za teškoće života i novčane nevolje jer su odrasli u imućnim porodicama. Njih je obuzela žeđ za životom i provodom, renesansni duh je snažno uvlačio mlade u svet provoda,uživanja i trošenja. Maro je naivan i lakomislen jer nije iskusio život. Tako neiskusan, a mladalački radoznao, upada u vrtlog raspusnog i raskalašnog života u Rimu, brzo podleže čarima kurtizane Laure na koju troši očev novac kupujući skupe poklone. Pogođen suparništvom Uga Tudeška, Maro se trudi da bude bliži Laurinom srcu pa upada u mrežu koja mu izvlači novac i živi na njegov račun. Mlad i neiskusan, prvi put u bučnom renesansnom gradu, Maro je nemoćan - zanet raspusnim životom, ne ume da misli i procenjuje okolnosti i svoje postupke. Kada ostaje bez novca, ne ume da smisli kako da se izvuče. Ali tu je verni i promućurni sluga Popiva kome je stalo da se gospodar izvuče iz nevolje i pomiri sa ocem. On smišlja plan i lično se angažuje da Laura obezbedi kredit za kupovinu robe koja će uveriti Maroja da sin trguje i podstaći ga da da još novaca kojim bi Maro mogao i dalje da se provodi. Popiva je prosto zadivljen uspešno završenim poslom, koji je njegova zasluga: Iz morske pučine uzeše se tri tisuće dukata! Komu bi ovo išlo od ruke - rimskoj kurtizani uzet dukate iz ruke, uzet joj srce iz tijela? Dobro prođe: lakomost lakomosti dobismo! Ali taj uspeh je samo privremen. Maro gubi robu, ugled i Lauru. Iz beznadežnog položaja ga spasava čudo - neočekivano nasledstvo. Sada dolazi iznenađenje: očekivalo bi se da Maro nasledstvo troši kao i očev novac, ali on postupa neočekivano. Nadoknađuje štetu Lauri, miri se sa verenicom i ocem i vraća u Dubrovnik. U ovom završetku ima pouke - sin se osvestio i vratio porodici. Ali kraj je kompoziciono pravilo dakle šema renesansne komedije - uvek se završava srećno i na zadovoljstvo svih aktera dramske priče. Sluge imaju značajno mesto u renesansnoj komediji, pa su ta mesta dobili i u Dundu Maroju. Iako vode poreklo od tipiziranih renesansnih likova slugu, svi su oni poreklom iz naroda - pozajmljena je samo dramska funkcija i položaj a likovi su stvarni i uverljivi. Oni su kod Držića živi, slikoviti, promućurni, snalažljivi, verni, lukavi, halapljivi - dobro su indi- vidualizovani. Nisu povučeni i tihi nego dinamični i prodorni, vrlo agilni i uporni, bistri. Njihova aktivnost doprinosi razvijanju dramskih tokova, zaplitanju ali i rasplitanju radnji. Energijom, dinamizmom i umom nadmašuju svoje gospodare. U mnogim situacijama pružaju valjane savete, kuju planove, angažuju se za dobro gospodara. Ali slugama pripadaju i posebne sižejne linije i cele scene: kao što se gospodari bore oko Laure, tako se Pomet i Popiva bore oko Petrunjele - skoro istovremeno teku zbivanja u dva ljubavna trougla. Pomet je najbolji predstavnik ovog tipa ljudi. On je vrlo bistar, snalažljiv, lukav i dinamičan. Zapliće i raspliće mnoge situacije, bez njega mnogih zapleta ne bi bilo. Njegovi monolozi komentarišu sve zbivanje i ponašanje u komediji. Svestan je svoga mesta i uloge u sredini u kojoj deluje: Je li itko pod nebom gospodar od ljudi kako sam ja? Bez mene se nitko ne može pasat, bez mene se ljudi ne umiju obrnut. Gdje nije Pometa, tu nije ništa učinjeno. Kao Popiva Maru tako i Pomet Ugu Tudešku ide na ruku savetima i činjenjem. Bokčilo je uvek na usluzi starom Maroju, među njima je ostvaren izvestan stepen bliskosti i uzajamnog razumevanja. On je spreman da savetima pomogne svome gospodaru. Ali Bokčilo ima jednu specifičnu osobinu koja ga odvaja od drugih: stalno se žali na nedostatak jela i pića, stalno ističe Marojev tvrdičluk - te situacije izazivaju zdravi smeh. I Petrunjela je bistra i promućurna, privržena svojoj gospodarici. Shvatila je igru Dunda Maroja pa gospodarici Lauri kaže da je izgubila tri hiljade dukata. Petrunjela kao dramski lik ima još jednu značajnu umetničku funkciju - ona je u središtvu ljubavnog konflikta između Popive i Pometa, a taj konflikt ima kontrastni položaj u odnosu na glavni ljubavni konflikt Maro - Ugo Tudeško. Prilog - Vrsta početka prppovednog ili dramskog dela. Sadrži predistoriju događaja i likova i uspostavlja vremenski i istorijski kontinuitet. U renesansnoj drami to je izdvojeni, uvodni deo drame u kojem se kroz kazivanje jednog ili više likova daju obaveštenja o radnji koja će uslediti u drami Marin Držić: Dundo Maroje. Čest je u romanu kao poseban uvodni deo: Nikolino kazivanje u prologu romana Koreni Dobrice Ćosića uvodi u situaciju porodice Katića i pruža najneophodnije informacije za razumevanje zbivanja koja slede. Za ep je karakterističan proemij - uvod u ep koji kazuje o predmetu pevanja, junacima i radnji. Pitanja, zadaci, vežbe 1. Držić u komediju unosi pesme, poslovice, zagonetke, igre reči. Time se ostvaruje ritmičko obogaćivanje, razbijanje monotonije forme i efekat iznenađenja. Pronađite primere, prepišite ih i objasnite njihovu umetničku funkciju. Jezik komedije je izvoran, sočan, jednostavan. On današnjem čitaocu zadaje muke zbog dijalekatskih i arhaičnih crta i velikog broja varvarizama. Šta mislite, da li se ovaj jezik može osavremeniti? Zašto to priređivači nisu učinili? Bez ičeg ličnog i novog, oni su bili samo modno produžavanje petrarkističkog stihovanja koje je započeo još njegov stric Džore Držić. Ali Držićeve prave književne sposobnosti otkrile su se tek u pozorišnim, dramskim delima. Držić nam je ostavio tri pastirske igre, ekloge, koje su u odnosu na dotadašnje radove te vrste bile umnogome izmenjene. U idilični svet i odnose ranijih pastorala, Držić je, po ugledu na jednu sijensku pozorišnu družinu, uveo ličnosti iz realnog života. Naime, pored satira koji su najčešće prepreka ljubavi pastira i vila, u tim izmenjenim eklogama pojavljuju se i likovi seljaka, karikiranih u njihovoj primitivnosti i nespretnosti, ali koji u ta dela unose i dah stvarnog života, čineći da ona postanu mnogo bliža i zanimljivija ondašnjem gradskom gledaocu. Seljaci nose svoja posebna odela i realna imena, izražavaju se karakterističnim narečjem svoga kraja i izazivaju smeh nespretnim pokušajima da se uključe u navike i odnose gradskog života. Tako su u Držićevim pastoralama uspešno sjedinjeni elementi idiličnih pastirskih ekloga i grubih šala seljačkih farsa, lakrdija. Takva je Držićeva pastorala Tirena, kojoj, pored idilične ljubavi vile Tirene i pastira Ljubmira, naročitu draž realnosti daju komične scene sa nesrećno i nespretno zaljubljenim seljacima. Ljubavi mladog seljaka Miljenka ruga se stari Radat, da bi kasnije i on, ranjen Kupidonovom strelom, svoje prekorne reči zamenio ljubavnim uzdasima. Čak se i Radatov sin, nedorasli dečak Dragić, uključuje u to kolo zaljubljenih, koje sa svojim ludostima prestaje i srećno se završava tek kad se Tirena konačno privolela pastiru Ljubmiru. Venera i Adon je prava mitološka pastirska igra o Venerinoj borbi da osvoji ljubav lepog Adona. Elementi seljačke farse ovde su uneseni jedino u prilog dela, kada se dva seljaka svađaju i međusobno ismevaju zbog želje jednog od njih da svoga sina oženi devojkom iz grada. Treća Držićeva pastorala je Plakir. Ona je, nasuprot prethodnim, većinom pisana u prozi. I ovde, pored mitoloških bića i njihove alegorične ljubavne igre, ima realnog života. Tu su pastiri koji, zaljubljeni u vile, napuštaju svoje pastirice; služavka koja je pobegla iz Dubrovnika u prirodu, napadajući raspojasanost gradskog života; tu je najzad i starac Grižula, koji je takođe pobegao iz grada zbog zle služavke i koji se redom zaljubljuje u svaku vilu, da bi na kraju, ismejan od svih, našao utehu u zajednici sa odbeglom služavkom Omaklom. Ova Držićeva pastorala, koja podseća na Šeksgšrovu komediju San letnje noći, gubi u vrednosti zbog slabe kompozicije i nedovoljne povezanosti pojedinih ličnosti i scena. Pored prevoda jedne italijanske prerade Evripidove Hekube, dalji Držićev dramski rad bio je vezan za pisanje komedija, od kojih su mu sve; sem jedne, pisane u prozi. Držić je najizrazitiji kao komediograf. On je napisao niz očuvanih i neočuvanih komedija, od kojih neke ni u naše vreme ne silaze sa pozorišnog repertoara. Od njegovih uglavnom očuvanih komedija najpoznatije su Dundo Maroje, Novela od Stanca, Mande, Skup i Arkulin. Mande ili Tripče je zanimljiva komedija kojoj je bio cilj da se ismeju Kotorani, između kojih je i Dubrovčana vladala tradicionalna netrpeljivost. Lepa Mande živi slobodnim životom, zapostavljajući svog neuglednog muža Tripčeta, koji se, u stalnoj želji da dokaže njenu nevernost, uvek sam nađe u situaciji krivca. Vidno je da su pojedine scene iz Bokačova Dekamerona uticale na ovo Držićevo delo, koje inače ima tipičai kolorit naše sredine i naših društvenih odnosa. Skup je komedija koja za svoju temu ima isto što i Plautova Aulularija - sukob tvrdičluka i ljubavi. U njoj je neposredan uticaj Plautove komedije nesumnjiv. Otac, tvrdica, koji je svoju lepu ćerku hteo da uda za svoga vršnjaka po godinama kako bi izbegao davanje miraza, biva na kraju nadmudren. Pomognuti svojim slugama, Andrijana i Kamilo uspevaju da prevare oca, dobiju novac i da tako ostvare svoju skrivenu ljubav. I Arkulin je komedija udovca tvrdice, koji posle niza uzaludnih pokušaja da sačuva novac biva od jednog negromanta prevaren i primoran da plati kontradotu rodbini one sa kojom se oženio. Potječe iz iste pučke obitelji iz koje je potekao i Džore Držić 1461. Od vremena Džore Držića obitelj se osiromašila, tako da se Marin Držić morao snalaziti raznim poslovima. Prozvan je Vidra, što govori da se poput te životinje znao izmicati svim, u njegovom životu brojnim neprilikama. Bio je dubrovački svećenik, orguljaš, pjesnik i komedijograf. Po obiteljskom je pravu bio upravitelj dviju crkava u Dubrovniku, a upućen je na školovanje u Sienu, gdje se uključio u razvijeni kazališni život i upoznao bogatu dramsku tradiciju. Pisao je ljubavne pjesme i pastirske igre Pjesmi ljubavne, Mande, Arkulin, Tirena, Venera i Adon, Plakir, Grižula. On u svojim pastoralama unosi realističke elemente. Posvećuje se stvarnim događajima i pojedinostima, a sve manje vilama i pastirima. Svojim dramama, zbivanjima i licima dodaje logiku suvremenog Dubrovnika, čime si osigurava popularnost kod suvremenog gledaoca i trajnu vrijednost. Najviši je domet postigao svojim komedijama Novela od Stanca, Dundo Maroje, Skup i Tripče de Utolče, koje su se prikazivale u određenim prigodama, kao za svadbe i u doba poklada. Tim je scenskim djelima bio izvor amaterskih družina Pomet družina, Najranjasi, Garzarija, Družina od Bizara. Sudjelujući i sam u organiziranju predstava, postao je središnja ličnost dubrovačkog kazališnog života. Napisao je i jednu tragediju, Hekuba. U komedijama je često upotrebljavao vulgarnu komiku, ali je ona uvijek duhovita i vesela. Glavna svrha Držićevih komedija je bila da nasmije publiku, a to je Držiću vrlo dobro uspijevalo. On je najljepša i najozbiljnija ilustracija pobjede i potvrde renesansne životnosti na istočnoj obali Jadrana, tj. Ivo Andrić - Prokleta avlija Vrsta djela - romanVrijeme radnje - neodređeno, turska okupacijaMjesto radnje - turski zatvorTema djela - život zatvorenika… William Shakespeare - Hamlet Viljem Šekspir - Hamlet Jedne večeri na straži dogodilo se nešto neobično, Horaciju, Marcelu i Bernandu se ukazao… Dobrica Ćosić - Koreni Koreni su drugi roman Dobrice Ćosića. Roman Koreni je tematski slojevit, moderan i po tematici… Johann Wolfgang Goethe - Patnje mladog Werthera Johan Volfgang Gete - Patnje mladog Werthera Mladi pravnik Werther dolazi u gradić u koji ga je poslala… Meša Selimović - Derviš i smrt Ovo je priča o pokušajima derviša Ahmeda Nurudina, šejha mevlevijskog reda, za vrijeme Otomanske vladavine u… Lektire na društvenim mrežama.